Tramvaj nekada bijaše simbol ambicija vladajuće elite u Osmanskom carstvu, a Istanbulu služi i do dana današnjeg. Postao je ne samo nostalgični simbol koji posjetioce vodi historijskim dijelom Istanbula, već i praktična, moderna alternativa automobilima, autobusima i taksi službi; da ne govorimo o njegovoj ulozi u smanjenju zagađenja zraka i saobraćajnih gužvi u Istanbulu.
U doba finansijske krize i industrijske regresije, Visoka Porta (centralna vlada Osmanskog carstva) nije oklijevala da uloži finansijske resurse u prisvajanju posljednjeg evropskog izuma. San se ostvario 1871. godine, a tramvaj je sve do 1966. godine služio građanima Istanbula. Ponovo se našao na šinama 1990. godine, iz nostalgije, ako ne iz praktičnih razloga, kako bi ukrasio Istiklal Caddesi, ulicu koja povezuje Taksim i Peru.
Popularnost tramvaja u gradovima širom svijeta se brzo širila. Tako je 1862. godine prvi tramvaj krenuo Londonom. Dva ljeta kasnije – 1864. godine, jedna je inostrana kompanija ponudila osmanskoj vladi da sagradi tramvajsku liniju između Galate i Bešiktaša, te na historijskom poluostrvu. Međutim, ovaj rani pokušaj je završio neuspjehom, najvećim dijelom iz praktičnih razloga, a ne zbog ograničenja u budžetu. Raniji pokušaji da se savladaju uske istanbulske ulice, grub i brdovit teren, kao i legalne prepreke u nacionalizaciji privatne imovine, učinili su dovođenje tramvaja u Istanbul velikim izazovom, smatra saobraćajni stručnjak profesor Vahdettin Engin.
Neuspjeli pokušaji njihovih prethodnika nisu ugasili entuzijazam pojedinih poduzetnika za izgradnju tramvajske pruge u Istanbulu. Neke lokalne kompanije su se takođe okušale u njenoj izgradnji, no konačno je Karapano Efendi uspio uvjeriti vlasti da odlučno krenu s njegovim planom, 1869. godine.
Iste godine, vlasti su dale koncesiju jednoj britanskoj kompaniji da izgradi podzemnu željeznicu između Galate i Pere, danas poznatu kao TUNEL i željezničku prugu između Istanbula i Edirnea.
“Osmansko carstvo je držalo veoma blizak priključak sa najnovijim izumima i vjerovalo kako će njihovo korištenje koristiti razvoju zemlje. Kada su Evropljanji počeli sa izgradnjom željeznice kojom su spajali različite dijelove zemlje i gradove, Osmanlije su smatrale da se isto mora učiniti i u Istanbulu,” kazao je Engin za Anadolu Agency.
Nakon perioda od dvije godine, izgrađena je tramvajska linija između Galate i Bešiktaša, a potom je produžena i do Ortakoya, na istanbulskoj rivi. Kompanija je 1883. godine izgradila i novu željeznicu do Taksima, a zatim je produžila do Sislija, novog dijela Istanbula. Tramvaj je postepeno prelazio sa konjske vuče na električni sistem, a prvi takav koji je pušten u promet, bio je električni tramvaj od Taksima do Pere, 1913. godine.
“Osmanlije su voljele i stalno koristile tramvaj. Bio je to simbol osmanskog Istanbula,” kaže prof. Engin.
Tramvajska mreža je 1956. godine bila najproširenija, sa 270 tramvaja na 56 linija. Međutim, postepeno je tramvajski saobraćaj izgubio na popularnosti, uvođenjem drugih usluga javnog saobraćaja. Konačno su 1966. godine sve tramvajske linije u Istanbulu zamrle. Nekadašnji simbol evropeizacije je iščezao. “Vjerovalo se da je tramvaj zaostali način prevoza. Veću popularnost su stekli trolejbusi,” obrazložio je prof. Vahdettin Engin.
Nakon dvadeset i četiri godine, tramvaj se ponovo vratio na Istiklal, koja je proglašena šetalištem. Ovaj put, tramvaj je vraćen kao turistička atrakcija. Sve veća popularnost među turistima, ali i domicijelnim stanovništvom, bio je povod da se 2003. godine u funkciju vrati i historijska linija na Kadikoyu, na azijskog strani Grada na Bosforu.
“Tramvaj je postao takav fenomen, da turisti ne žele napustiti Istanbul dok se ne provozaju tramavjem. Ono što je nekada bio nostalgični simbol Istiklala, postao je danas simbol cijelog grada,” kazao je Hayri Baracli, generalni direktor Električne tramvajske linije i Tunela (IETT), u razgovoru sa novinarom AA.
Osim za prevoz, tramvaji se koriste i za druge svrhe, poput održavanja manjih koncerata i specijalnih kulturnih i društvenih događaja.
IETT će uskoro u promet pustiti dodatne tramvaje, a njegovi vozači će pohađati kurseve engleskog jezika, kako bi pružili veću i bolju uslugu turistima, kazao je Baracli.
Nostalgični tramvaj je u služBi od 07,00 do 22,45 sati i dnevno prevozi oko 1500 ljudi.
Slijedeći put kada budete na Taksimu – obavezno se provozajte!
(AA)