Crna Gora – Turska Portal Crna Gora i Turska
Related Articles
Prof. dr Salih Marangoz: najbolje terapije za zgrčeno stopalo i razvojnu displaziju kuka
Deformitet zgrčenog stopala i razvojna displazija kuka dva su najčešća ortopedska poremećaja koji se mogu dijagnostikovati kod novorođenčadi. Procjena je da se prosječno jedna od 1.000 beba rodi sa deformitetom zgrčenog stopala. Tačni uzroci još nisu poznati, ali nedavne studije otkrile su određene genetske promjene tokom formiranja embriona koje bi mogle biti odgovorne za razvojne abnormalnosti donjih udova. Što se tiče razvojne displazije kuka, uzrok može biti začarani položaj fetusa u materici, abnormalnosti koje su se javile tokom trudnoće u smislu razvoja zglobova kuka, nedovoljno plodove vode ili genetsko nasleđe. Savremena medicina nudi rješenja za ovakve urođene tegobe, a jedan od najmodernijih centara u svijetu gdje se takve bolesti liječe je ACIBADEM centar. Prof. dr Salih Marangoz, dječiji ortoped, liječi bebe i stariju djecu iz cijelog svijeta. Dr Marangoz je veoma iskusan u liječenju ovakvih pedijatrijskih ortopedskih stanja zahvaljujući dugogodišnjoj praksi. Radio je i unapređivao svoja znanja sa najboljim mentorima iz oblasti dječije ortopedije. Vrhunski dječiji hirurg ortoped iz ACIBADEM-a detaljnije objašnjava rješenja za zgrčeno stopalo i razvojnu displaziju kuka.
Profesore, kako rješavate slučajeve deformiteta zgrčenog stopala i kakvi su protokoli za oporavak?
Prof. dr Salih Marangoz: Savremena terapija za liječenje zgrčenog stopala uključuje primjenu Ponsetijevih principa. Ignacio Ponseti je bio genije koji je stvorio ovu tehniku. Upoznao sam profesora Ponsetija, radio sam sa njim i smatram se srećnim za sve što sam naučio od njega. Sada primjenjujem tehniku Ponseti i tokom liječenja, dijete svake nedjelje, ukupno četiri do pet nedjelja, dolazi na kliniku. Postavljamo gips i izvodimo potrebne manevre dok ne obavimo manju operaciju, tenotomiju, kojom oslobađamo tetive. Zatim dijete ostaje u gipsu 3 nedjelje. Nakon ovog perioda, stopala se koriguju. Zatim predstoji glavni izazov a to je održati tu korekciju. Zato što je glavni rizik kod zgrčenog stopala recidiv. Zbog toga djeca moraju da nose ortoze da bi se zadržao rezultat, i to 3 mjeseca, 23 sata dnevno, a posle 3 mjeseca minimalno između 12 i 14 sati dnevno. Ovaj protokol mora se poštovati bar 3-4 godine. Kod jedne trećine pacijenata, možda će biti potrebna intervencija pod nazivom „prenos tetive tibialis anterior”. Ova intervencija radi se kod djece kod kojih je šablon hoda prešao na unutrašnji, a ako se ne uradi, kasnije će možda biti neophodna veća intervencija na kostima i mekim tkivima.
Kakvi su rezultati ovih intervencija?
Prof. dr Salih Marangoz: Skoro svi pacijenti sa zgrčenim stopalom mogu se uspješno korigovati. Ali to zahtijeva upotrebu posebnih tehnika i njihovu ispravnu primjenu. Međutim, i nakon toga može biti potrebna manja operacija. Ako nema drugih mišićno-koštanih problema ili neuroloških problema, poteškoća u hodanju neće biti. Ponekad stopala odu malo unutra, ali se tegobe mogu liječiti konzervativno, a rijetko kada su potrebne određene operacije. Djeca mogu da se bave bilo kojim sportom, da nose bilo koju vrstu obuće, tako da neće biti velikih ograničenja ako se deformiteti dobro koriguju.
Šta možete preporučiti kod razvojne displazije kuka?
Prof. dr Salih Marangoz: U ovim slučajevima preporučuje se detaljan pregled, u tihom okruženju, bez okolne buke, jer beba mora biti mirna da bi pregled bio uspješan. Ultrazvuk kuka takođe je potreban da bi se vidjelo da li beba ima problema. Ali ponekad ovi problemi izmaknu tokom redovnih pregleda i beba nam dođe sa iščašenim kukom. Druga situacija je kada se sve radi pažljivo, a sa bebama se postupa jednostavno, dovođenjem kuka u pravilan položaj. Ako se dijagnoza ne uspostavi, ovim bebama može zatrebati operacija kako bi se kuk doveo u ispravan položaj. I za to radimo sofisticirane intervencije da iščašeni kuk vratimo u zglob, bez obzira na uzrast djeteta. Ali što je dijete mlađe kada intervenišemo, to je i sama intervencija manja. Međutim, to se može uraditi bez obzira na složenost intervencije, bilo da je riječ o butnoj kosti, karlici ili kombinovanim intervencijama. Prilikom intervencije, zbog uzrasta pacijenata, moramo postaviti gips za cio trup (hip spica cast), od grudnog koša do skočnog zgloba, kako bismo držali karlicu, zglob kuka i koljeno, do zarastanja. Sve traje najmanje od 6 nedjelja do 3 mjeseca, u zavisnosti od vrste zahvata.
Kakvi su rezultati postoperativnog ishoda?
Prof. dr Salih Marangoz: Što se dijete prije operiše, to je i rezultat bolji. Ako je biologija djeteta dobra i intervencije odrađene korektno, onda je biomehanička i anatomska korekcija kuka potpuna. Djeca mogu imati obostrane probleme, mogu da se gegaju, ali se ovi nedostaci mogu ispraviti u zavisnosti od mišićne snage oko zgloba kuka. Ako djeca imaju povezane probleme kao što su poremećaji mišića, mogu se suočiti sa recidivima. Obično se kod razvojne displazije kuka ne suočavamo sa drugim problemima, kao što su problemi sa udruženim mišićima. Međutim, dislokacija kuka može da prati cerebralnu paralizu ili mijelomeningocelu (spina bifida), a u tim situacijama nastaju problemi zbog neravnoteže mišića. Na primjer, kod cerebralne paralize mišići su veoma spastični, a kod spina bifide mišići su slabi. Dakle, nema balansa između dvije strane i šta god da radite, pacijenti se vraćaju ljekaru jer tegobe ne prolaze.
Šta nam možete reći o čvrstom povijanju pelenama koje se još uvijek praktikuje u određenim kulturama?
Prof. dr Salih Marangoz: Čvrsto povijanje beba treba napustiti jer ima štetnu ulogu u razvoju zglobova kuka. Sada postoji i moderan pojam „povijanja za zdravlje kukova“. Ovu tehniku promoviše Međunarodni institut za displaziju kuka i ja podržavam ovu metodu. Princip iza ove metode je da se ne mijenja položaj kukova. Ručice bebe se mogu približiti tijelu, ali se mora stvoriti prostor da se bebine noge i zglob kuka prirodno kreću. Stara ideja čvrstog povijanja bila je da zglobovi kuka budu što bliže i što ravniji. Zato su nastajali mnogi problemi: prvo, češće su se pojavljivala pomjeranja, čak i dislokacije i dislokacije izazvane čvrstim omotačem. Povijanje beba koje je zdravo za kukove ne spaja kukove. Kukovi su ostavljeni slobodni, normalan položaj bebe je sa savijenim nogama, prema grudima, i otvorenim kukovima.
